Valentinovo - Babilonska svetkovina Ba'alu koju je preuzelo kršćanstvo

Napisao  Pročitano 3419 puta

Valentinovo je danas poznato kao 'dan zaljubljenih' i proslava jedne od tri legende vezane za katoličkog sveca Valentina. No, što se krije u pozadini ovog konzumerističkog datuma pitanje je na koje i nije toliko teško odgovoriti.



Luperkalije i svetkovina božice Juno

Samo ime Valentinus dolazi od latinskog izraza 'valens' – biti snažan, moćan, silan, odvažan. Biblija sličnim epitetima karakterizira samo jednu osobu ‘Od Kuša se rodio Nimrod, koji je postao prvi moćnik na zemlji. Voljom Jahve bio je silan lovac. Zato se veli: ‘Kao Nimrod, silan lovac voljom Jahve.’ (Gen. 10:8-9). Ukoliko Nimroda iliti 'Valenta' usporedimo s mitološkim kraljem Shinara i Noinim prapraunukom onda je najpoznatija relacija ona s izgradnjom Kule Babilonske. Dakle, Valens, Valent, Valentinus ili Valentin predstavljaju suvremeniju rimsku inačicu Nimroda silnog - pošto su brojna 'zapadnjačka' imena samo inačice svojih mezopotamskih originala.

Ti isti Rimljani slavili su blagdan božice Juno (rimskog pandana grčkoj Heri) na datum 14. veljače. Tijekom svetkovine su muškarci i žene stavljali svoja imena u dvije različite kutije i onda su ih nasumično izvlačili (po Albanu Butleru, mnogi su ga kasnije željeli osporiti). Spojeni parovi su morali 'glumiti' par tijekom festivala čime se slavila plodnost i ciklus života. Sljedećeg dana ritual se nastavio, i to slavljem Luperkalija u čast Fauna, boga plodnosti. Muškarci bi odlazili u predio Rima zvani Kapitol gdje su po predaji Romul i Rem sisali vučicu. Tamo bi žrtvovali kozu, oderali je i trčali oko nje simultano udarajući žene s malim bičevima čime su osiguravali plodnost.

Nimrod i Ba'al kao Valent i Cupido s krokodilskim srcem

Slavlje božice Juno bio je dio šire proslave Luperkalija, od 13. do 15. veljače kada su se gradovi 'duhovno čistili' od zlih entiteta uz već navedene svetkovine plodnosti i zdravlja. Ovo je bila rimska inačica ranijih slavlja poput Februe i Pana. Upravo je rogati bog Pan u Rimu prvotno dobio inačicu Fauna, a zatim i Lupercusa. Ukoliko idemo ranije u prošlost, koncept rogatog boga došao je s Feničanima u Grčku, a njegov originalni prikaz i naziv bio je babilonski Ba'al. Njegovo ime na kaldejskom znači srce te je stoga jedan od glavnih simbola tijekom proslave Luperkalija bilo upravo srce, probodeno strijelom - pošto je Ba'ala u mitologiji progonio 'silni lovac' Nimrod. Tako je nastao i rimski Cupido, simbolička inačica djeteta Nimroda.

Širenjem kršćanstva crkva u petom stoljeću zabranjuje tzv. 'poganske' običaje, no s obzirom na ogroman broj sljedbenika i tradiciju - većinu ih jednostavno kristijanizira. Gelazije I. ih ukida, no istovremeno nisu posve i obrisani - Svijećnica zamjenjuje Luperkalije, a proslavu božice Juno kasnije je upriličilo Valentinovo. Naravno, za takvu promjenu bila je potrebna i mitologija koja će se s istom povezati, te je zbog već navedene simbolike Valent - Nimrod, Cupido - Nimrod, Ba'al - srce i Juno - ljubav, plodnost trebalo uokviriti čitavu priču. To se događalo postupno i kroz stoljeća - u 14. stoljeću na britanskom dvoru uz izvlačenje karata (nalik Junskom izvlačenju) zvanih 'Valentines', pa do kasnije uporabe krokodilskog srca kao simbola ljubavi, Cupida i sl. Sve do 19. stoljeća ovo je bio datum ljubavi isključivo rezerviran za aristokrate i njihove obiteljske veze.

Tri Valentina i konzumerizam

No, tko je onda taj Valentin zbog kojeg je službeno ovaj dan i dobio taj naziv? Postoje tri različite priče. Prema jednoj rimski car Klaudije II postavio je zabranu na brakove zbog prevelikog broja mladića koji su zbog ženidbe izbjegavali vojsku. Svećenik Valentin je bez obzira na zabranu tajno održavao vjenčanja te je osuđen na smrt. Tijekom čekanja egzekucije tisuće pisama su mu stizale u ćeliju s natpisima koliko je ljubav bitnija od rata. Pogubljen je navodno 14. veljače 269. godine.

Tu je i Valentin, svećenik kojeg su sproveli u zatvor radi pomoći kršćanima. U zatočeništvu se zaljubio u kćer svog tamničara te se na ljubavne poruke potpisivao s ‘Your Valentine’. Po papi Juliju I. nad njegovim grobom izgrađena je bazilika. Također je pogubljen na 14.2. Treća priča je ona o Valentinu, biskupu Ternija koji je također pogubljen na isti datum i njegove relikvije su danas u Terni. Iako se danas sve tri priče smatraju egzaktnima, prilično je teško povjerovati da su autentične i više nalikuju na mitologiju. U 21. stoljeću Valentinovo je jedan od najpoznatijih nereligijskih konzumerističkih blagdana i simbol natjecanja prestiža, često i isforsiranog konformizma. Jer se zaljubljeni ionako vole svakim danom, baš kao da je Valentinovo...

student financial help center