Američki profesor: 'U Americi je krenuo tihi građanski rat'

Napisao  Pročitano 1538 puta

Kolumna profesora prava sa Sveučilišta Tennessee Glenna Harlana Reynoldsa uzburkala je američku javnosti i izazvala diskusiju na brojnim svjetskim portalima, kao i društvenim mrežama.

 

 

Tekst koji je složio za USA Today govori o ‘tihom građanskom ratu’ koji suptilno dijeli i razbija Ameriku, a gotovo da postaje pomodno raditi neke stvari koje su do sada bile praktički nemoguće – od poziva na građanski neposluh, ‘spamanje’ Bijele kuće, izbacivanje iz restorana i izgradnju zida.

 

Reynoldsova teza je da je građanski rat odavna započeo i traje kao posljedica sraza ‘Deep State’ (‘Duboka država’) elemenata s Donaldom Trumpom koji želi srušiti ‘Status Quo’ nastao na temeljima Drugog svjetskog rata, poraća i Hladnog rata. ‘Duboka država’ podrazumijeva sve one ljude u sivoj eminenciji, strukture iz bivših režima ili obavještajnog sektora i ‘vječne’ političare, no i mozgove iz ‘think-tank’ organizacija, lobiste i generacijske ‘gremije’ čiji političko-društveni planovi iz sjene utječu na sam sustav, te su bilo kakve promjene iznimno otežane. ‘Umreženi birokratski kanali’ tako danas služe kao ‘unutarnji neprijatelj’, no Trumpovi kritičari navode da je prethodni ‘Deep State’ pretvorio u ‘Shallow State’ (‘Površnu državu’) u kojoj su upravo te strukture ono za što su i stvorene – jedini jamac da jedan ‘despot’ državu ne pretvori u poligon vlastitog ega, interesa i suludih ideja.

 

On se tezom samo nadovezao na politologa Thomasa Schallera koji je ranije zbog teksta u Bloombergu bio napadnut od strane javnosti, i to zbog pretpostavke o ‘početku mekog civilnog rata’, kao i autora Toma Ricksa s istim vizijama. Trumpova ‘nulta tolerancija’ u imigracijskoj politici samo je dodatno pooštrila sukob koji se po Reynoldsu odvija kroz pet suptilnih faza i sektora, kako bi bio učinkovit i sveobuhvatan. I sve je motivirano emocijama i osobnom razinom, čime se Bernaysova propaganda još jednom vješto primjenjuje u stvarnosti. Kako SAD u svojoj strukturi počiva na licemjerju, tako je i relativno lako stvoriti konfuziju u kojoj svatko ima svoju stranu priče – naročito u pitanju imigranata koje je zbog same prirode obaju Amerika i odnosu s Indijancima idealna meta na kojoj svi lome ‘zube’. Reynolds taj građanski rat promatra kroz pet bitnih indicija.

 

1) ‘Bog je na našoj strani’

 

Javni linč i hajka po autoru su postali društveno prihvatljivo, pa čak i pomodno ponašanje nakon predstavnice Demokrata Maxine Waters i njezinog huškačkog poziva na zlostavljanje Trumpove administracije u javnosti, zbog ‘imigracijske politike’. ‘Nema sna, nema mira’ uzviknula je zastupnica i pozvala na ‘urlikanje’ gdje god netko vidio Republikanca – u restoranu, trgovini, na pumpi… S njezinom akcijom solidarizirale su se feminističke grupacije koje su u sesijama diljem SAD-a vaginama urlale na američkog predsjednika. Jedan restoran je poziv doista uzeo ozbiljno i izbacio tajnicu Bijele kuće Sarah Sanders. Što je legitimno pravo vlasnika i Demokratske stranke, da upravo oni nisu podignuli pobunu oko svojevremenog odbijanja jedne slastičarne za izradom vjenčanog kolača gay paru.

 

2) ‘Okružite im domove i škole u znak prosvjeda!’

 

Viralnost ovakvih akcija je nužna pa su brojne poznate osobe unajmljene kao ‘korisni idioti’. Šokantne i šovinističke izjave više nisu problem pa se praktički svi ismijavaju s obitelji Trump, a najdalje je otišao glumac Peter Fonda koji se na De Nirovo ‘Fuck Trump’ okuražio i rekao da mu maloljetnog sina Barrona treba oteti od majke i ‘staviti u kavez s pedofilima’. Umjesto javne osude naišao je na masovno dijeljenje sadržaja i izjave. Zatim je dodao da se ‘građani moraju samoorganizirati i okružiti škole vladinih službenika’, da bi prosvjedovali protiv politike odvajanja djece. John Cusack poslužio se već uobičajenom etiketom ‘rastućeg fašizma’ i ‘zlostavljanja djece’. A to su sve isti oni ljudi koji su pozdravljali Obaminog Nobela za mir dok je isti rušio sve rekorde u ‘preventivnom bombardiranju civilnih ciljeva’ i ratnim zločinima u Libiji, Siriji, Jemenu, Somaliji i Pakistanu.

 

3) Povijesni revizionizam

 

Uklanjanje konfederacijskih spomenika i simbola diljem SAD-a dodatno je pogoršao situaciju i pojačao društvene podjele. U središtu debate je opće uvriježeno mišljenje da su južnjaci željeli ropstvo dok su se suparnici borili protiv. Povod uklanjanju statua bilo je devetostruko ubojstvo crnaca od ruke Dylanna Roofa, rasistički motiviranog bijelca. Slična se priča odvijala i s automobilom koji je pregazio prosvjednike. Lincoln je oslobođenje robova politički iskoristio za prelazak ‘slobodnih’ crnaca u redove vlastite vojske, a kasnije je stvorena fama o njegovom humanističkom cilju iako je dovoljno provjeriti njegove citate o materiji. No obračun sa simbolima građanskog rata za cilj i ima potpirivanje davno izgubljenih vatri koje očito uvijek imaju svoje ‘plodno tlo’.

 

4) Medijska polarizacija

 

Televizije su prošle dug put od PR-a do sredstava priopćavanja i nazad. Reynolds apostrofira kako je današnja televizija postala prezentacija mišljenja određenog kruga ljudi, daleko od iole objektivne slike stvarnosti. I ako se ne slažete s nečijim mišljenjem, ‘lažne vijesti’ i ‘propaganda’ su vaše nove omiljene etikete. Stalna utrka za ‘rejtingom’, ekskluzivom i čitanošću pogoršava ionako veliki problem. Pa je neslaganje preraslo u potpunu mržnju i sve je gonjeno emocijama.

 

5) Društvena stratifikacija

 

Kaste, hijerarhija i staleži oduvijek su dio društva, no danas ne bi trebali postojati u tako rigidnoj formi. Nejednakost, gubitak domoljubnog naboja i rasne trzavice razbijaju Ameriku. Dolaskom Trumpa na vlast započela je i velika opioidna kriza u kojoj Amerikanci izlaz traže u supstancama nalik heroinu. Ankete pokazuju kako prosječan građanin više ne vjeruje u ono što je činilo suvremeni SAD – neraskidive veze njegovih ljudi koje sežu iznad dnevnopolitičkih situacija. Sada je IN govoriti MI ili ONI. Ljudi više ne nalaze identitet u socioekonomskim i pop vodama, već isključivo u politici. Reynolds zaključuje kolumnu riječima bračnog savjetnika koji brak osuđuje na propast u trenutku kada se supružnici počinju gledati s prijezirom. A upravo to nerijetko započinje i građanske ratove.

student financial help center