Današnji Egipat: Je li Sisi američki uspjeh ‘sijanja demokracije’ ili vojni diktator?

Napisao  Pročitano 790 puta

Egipatski 'demokratski' izbori bez prevelikih iznenađenja u novi mandat su s 97% glasova uveli kontroverznog Abdela Fattaha el-Sisija.

 

 

Čovjek koji samog sebe naziva ravnim najvećim filozofima i liderima današnjice sretno oženjen za vlastitu rođakinju s kojom ima četvero djece osvojio je novi mandat, a čestitke na demokratskom izboru dobio je i od Trumpa. No je li ‘sijanje demokracije’ u Egiptu uopće i ostvareno?

 

Modernizira Islam, ide na koptske mise, čestita Božić…

 

Velika revolucija i Arapsko proljeće smijenili su vječnog predsjednika Hosnija Mubaraka za kojeg Egipćani i danas govore u nostalgičnoj maniri. “Nije bio med i mlijeko, ali nas je poznavao u dušu i sve je zakone napravio po našem karakteru. Svi su ga nazivali diktatorom ali ni danas nije ništa bolja situacija, samo su vladari drugačijih ideologija” mišljenje je prosječnog žitelja Kaira koji nakon građanskog rata, revolucije, vojnog puča i problema s ISIL-om samo traži mir. Logično, egipatske previre najskuplje je platila grana najvećih prihoda – turizam. Piramide u Gizi okružene su vojnim vozilima, kamerama, marincima i protuavionskim topovima, zlu ne trebalo. Tako je i na ulicama glavnog grada gdje vas neće nimalo začuditi defile vojnih ‘Defendera’ s policijom/vojskom naoružanom dugim cijevima.

 

Natpise na engleskom zamijenilo je arapsko pismo, a stanice na podzemnoj željeznici primjer su sveopćeg kaosa – u kratkom razdoblju ime su mijenjale u tri navrata. Popularni el-Sisi svojedobno je bio osoba godine ‘Time’ magazina i u Egiptu kod većeg broja stanovništva nosi status živućeg božanstva koje je narod izbavilo iz ralja islamističke diktature. Istina, u usporedbi s američkim favoritom Morsijem i njegovim štićenicima iz ‘Muslimanskog bratstva’ on izgleda kao doista draga figura, no rijetko tko vjeruje da je 2014. dugo nagovaran prije nego je nakon 26 milijuna skupljenih potpisa podrške ipak potpao pod ‘populus’. Kampanja ‘Težak rad i buđenje u svitanje sunca’ galvanizirali su naciju, a prvi dan na radno mjesto dolazi rutinskom vožnjom biciklom od nekih dvadesetak kilometara. Ipak, čovjek je školovan vojnik i iznimno uspješan časnik u engleskim i američkim vojnim školama. Odlučio se na sustavnu modernizaciju Islama, otišao na koptsku misu, čestitao Božić… I ovih dana poharao izbore s 97% glasova.

 

Međunarodna politika – svima se smješkaj

 

No uz gorak okus izlaznosti od svega 41%. Jedini protukandidat Moussa Mostafa Moussa podržavao ga je tijekom kampanje (!) i ako u jednadžbu uvrstimo ‘poništene’ listiće bio je tek treći – jer su listići odbijeni zato što je 721.000 imala trećeg kandidata, apsolutnog egipatskog favorita – nogometaša Mohameda Salaha. Moussina kampanja obilježena je predizbornim skupom na kojeg nitko nije došao. Iako Amerikanci potenciraju priču o ‘uspješnoj demokraciji’, istina je posve suprotna. Riječ je o ‘de facto’ vojnoj diktaturi s ozbiljnim temeljima kulta ličnosti i diktature, s natruhama prosvijećenog apsolutizma koje u ovom slučaju više nalikuju na populizam. Koliki je Sisijev ego govori činjenica da je drugog protukandidata uhitio zbog ‘falsificiranja vojnih dokumenata’ iako je pravi razlog to što je mislio da ga je kolega vojnik izdao samom kandidaturom. Minimum mogućnosti da bi slučajno mogao izgubiti otklonio je potencijalnim kažnjavanjem neglasača – paranoja mu iz dana u dan sve više jača.

 

Ekonomska politika je u suštini socijalistička. Povećavanje cijene goriva za gotovo dvostruku cifru rezultiralo je socijalnom pomoći za sirotinju – koja ne osjeti povećane cijene pošto sve beneficije i hranu dobiva besplatno. Iako na prvu sve možda izgleda kao tranzicija u kapitalizam uz jaku socijalnu državu (takvom su je okarakterizirale i bonitetne agencije), to nije tako – riječ je o kombinaciji državnog intervencionizma s ljudima potpuno ovisnim o državi. Sisi javno kritizira Izrael no zapravo ne radi apsolutno ništa po tom pitanju i održava dobre odnose s Netanyahuom. Igra dvostruku igru i na Bliskom istoku – dobar je sa Salmanom, a i s Assadom. Ista priča i s Putinom i Trumpom. S Turskom je pak u stalnim razmiricama. Stalno je nasmijan, ali kontroliranih facijalnih ekspresija i gestikulacija. Upravo kao i njegova vladavina – na površini najveći američki uspjeh ‘sijanja demokracije’. A ispod nje stroga vojna diktatura koju obožavaju samo oni koji nemaju potrebe i hrabrosti protiv iste istupiti. Moubarak Next Gen.

student financial help center