Libija danas: Teritorijalni kaos, plemena, milicije i Vlada

Napisao  Pročitano 5303 puta

 

 

 

Zapovjednik Libijske nacionalne armije Maršal Khalifa Haftar za RT je potvrdio da njegove trupe planiraju ofenzivu za oslobođenje lučkog grada na istoku zemlje, Derne - koji je godinama pod okupacijom Al-Qaede.

 

 

Ovo je posljednje veliko uporište mudžahedina u tom dijelu zemlje, no isto tako i znak da pojedine snage polako okrupnjuju teritorije. Znači li to da je američko ‘sijanje demokracije’ napokon pri kraju i da se stvari resetiraju na početne postavke?

 

‘Rat za mir’ i ‘Sijanje demokracije’ uništili socijalističku džamahiriju

 

Ako islamisti izgube Dernu, na istoku im ostaje jedino Benghazi – mjesto iz kojega su uz pomoć SAD-a i europskih saveznika džihadisti krenuli na pukovnika Gaddafija, te točka zbog koje je i Hillary Clinton zamalo završila iza rešetaka. Osvajanje Benghazija i Derne značilo bi da je istočna Libija ‘de facto’ samostalna država s autoritativnim vođom Haftarom (LNA). Sjeverozapad parcijalno pripada marionetskoj državi UN-a, tzv. ‘Vladi nacionalnog suglasja’ iliti GNA-u. Najlakše ćemo to popratiti na ovom postotnom omjeru koji naravno nije 100% točan jer je iznimno teško napraviti konkretne postotne omjere teritorija.

 

SJEVEROZAPAD
UN-ova GNA – 80%
Haftarov LNA – 10%
ISIL – 5%
Berberi – 3%
Tuarezi – 1%
Libya Dawn – 1% (Tripoli – 40%)

 

SJEVEROISTOK
Haftarov LNA – 97%
Al Qaeda – 2%
ISIL – 1%

 

JUGOZAPAD
Tuarezi – 49%
Tubui – 49%
Berberi – 2%

 

JUGOISTOK
Tubui – 98%
Berberi – 1%
Haftarov LNA – 1%

 

Rušenje sekularne socijalističke džamahirije označilo je jačanje islamističkih i radikalnih komponenti. UN, SAD, NATO i EU suprotstavili su se stavu Rusije, Kine, Indije, Brazila i Njemačke te su odlučili udariti sankcije, zonu zabrane leta i tzv. ‘rat za mir’ i ‘sijanje demokracije’ nakon kojega su od najbogatije afričke zemlje stvorili teritorij iz kojeg danas praktički ne možemo dobiti niti jednu jedinu fotografiju. Zapadni političari panično bježe od komentiranja političke situacije u Libiji, a pojedino osoblje posebno perfidno laže o ‘demokratskom sustavu’ koji nije ni u povojima – dapače, daleko je izglednije da nas očekuje totalitarni militaristički režim i cijepanje države u tri ili četiri segmenta.

 

‘Obama i Clinton su ratni zločinci’

 

Obama i Clinton izvršili su rekordnih 14.202 zračna napada uz desant 8.000 vojnika. Pobijeno je 30.000 civila o čemu zapadni mediji ni danas ne smiju pisati, uz 50.000 ratnih invalida. Država je uništena, libijski narod obezglavljen. “Moj kvart koji je brojio više od 200.000 stanovnika danas ne postoji. Zamislite, klupe i ljuljačke na kojima sam se kao dijete igrao pretvorene su u pustinju. A kada kažem da je Obama ratni zločinac, dobivam samo uvrede… Pobjegao sam glavom bez obzira. Sram me je, u Hrvatskoj niti jedan jedini novinar nije htio objaviti moju priču. Ni jedan! Dapače, iznosili su samo laži” prenio mi je Libijac koji se uz mnogo sreće spasio iz kaosa i danas vozi Uber u Zagrebu. Licemjerna politika građanski rat zaključuje 2011. iako je prava istina da tada tek počinje. Uništavanje povijesne jezgre, džamija, prekopavanje grobova i paljenje kostiju samo su neke od ‘demokratskih’ mjera islamista ISIL-a i Al Qaede, bliskih zapadu.

 

Američka podrška nestaje ‘savezničkim’ napadom na konzulat u Benghaziju i prljavi veš Hillary Clinton izlazi na vidjelo. SAD pod ogromnim pritiskom javnosti deklarativno napušta državu, Clinton gubi izbore, a namješteni izbori na vlast dovode sekularističke i liberalne snage. Naravno, tako je samo na papiru i samo u određenim dijelovima zemlje. Državom u stvarnosti upravljaju milicije, plemena, džihadisti i Maršal Haftar. Libijski general Halifa Hifter dugo se razmatrao kao moguća figura ujedinjenja – no narod Libije smatra ga izdajicom pošto je okrenuo leđa i Gaddafiju i republikanskim prijateljima iz SAD-a. Kasnije se obratio Rusima, no bez pretjeranog uspjeha. London pak gura Saifa al-Islama Gaddafija koji u tajnosti kuje planove za spajanje dijelova uništene zemlje. Jedno je sigurno – tko god bude odabran morat će itekako zasukati rukave. I dobiti podršku Zapada i Istoka. Jer ako je ne dobije, jedino logičko rješenje bit će razbijanje Libije na par različitih država.

 

 

 

student financial help center