Bogumili: Veliki povratak gnostike u Hrvatsku i BIH

Napisao  Pročitano 2552 puta

Bogumilstvo, vjera i pokret nekada nazivan herezom, čiji su pripadnici bili proganjani, a njihove knjige i dokumenti spaljivani, doživljava svoj veliki povratak na balkanskom prostoru.

 

 

Bogumili su pristaše kršćanskog nauka bliskog mističnim i dualističkim naucima koji se pojavljuju u Bugarskoj i Makedoniji za vrijeme vladavine cara Petra u 10. stoljeću. Etimologija naziva nije pouzdana, te se prema nekim navodima smatra kako je postojao svećenik Bogumil koji je prihvatio manihejsko krivovjerje i počeo propovijedati u Bugarskoj, dok drugi navode da naziv potječe od pojma "Bogu mili" čime se označavaju sljedbenici učenja koji vjeruju da su zbog svog nauka i načina života bili bliži Bogu od ostalih.

 

Ova se vjera brzo širila i već u 13. stoljeću bila je zastupljena u središnjoj Europi, stigavši čak i do zapadnih zemalja. Bogumili predstavljaju nastavak manihejskog gnostičkog učenja, dualnog svijeta i postojanja dva Boga, dobrog i zlog, odnosno jednog stvoritelja svega koji dopušta sotoni utjecaj na Zemlji. Također su težili povratku iskonskom, prvotnom kršćanstvu temeljenom na evanđeoskom idealu siromaštva te su zagovarali odbacivanje crkvene hijerarhije i vlasti, a njihova glavna politička tendencija je bila otpor bizantskoj državnoj i crkvenoj vlasti što je itekako pomoglo širenju ove vjere. Manihejsko učenje utjecalo je i na razvoj sličnih pokreta, Katara i Patarena, a svi su zajedno dijelili istu ideologiju, iako su se razlikovali u važnim detaljima.

 

Bogumili su sebe smatrali jednako ravnima apostolima, a za rimsku su crkvu smatrali da se bavi idolopoklonstvom, jer pored Krista nisu slavili nikakve svece i klanjanje ikonama su smatrali krivovjerstvom. Odbacivali su papu, a za crkvenu su organizaciju tvrdili da nema ničeg zajedničkog s istinskim kršćanstvom. Kako nisu poštovali odluke crkvenih poglavara i sabora, konstantno su nazivani hereticima i sustavno su proganjani. Osnova njihovog vjerovanja je bila poštovanje života, i to svega što živi i diše, protivili su se ubijanju i zagovarali su vegetarijanstvo. Više su vrednovali duhovne vrijednosti, smatrajući kako se ne treba suviše truditi oko materijalnih stvari, budući da nisu trajne.

 

Ova je vjera najviše uspjeha imala u Bosni i Hercegovini, gdje je preživjela do modernog doba. Pretpostavlja se da je uspjeh bio takav zbog divljih krajeva koji nisu bili ničiji, ni pravoslavni ni katolički, o čemu prema nekim stavovima i navodima svjedoče i brojni nadgrobni spomenici i kameni sarkofazi. Nakon prodora Turaka i islamizacije u Bosni koja je obuhvatila i bogumile, ova vjera nije u potpunosti iščezla. Postoji puno podataka koji govore da je opstala tokom cijele osmanlijske vladavine, pa čak do pred sam kraj pretprošlog vijeka, u očuvanim seoskim zajednicama koje su štovale ovu vjeru u okrilju svojih domova.

 

Danas se bogumilska vjera ponovno vraća na velika vrata, kroz Bogumilski centar u Zagrebu, pod vodstvom Blaženog Ivana Bogumila. Uz ovaj Centar postoji još jedan, onaj u Splitu, a predstavnici ovog pokreta ističu kako im je čast imati Centar na Balkanu, kolijevci Bogumila, no nadaju se da će u budućnosti imati centre diljem Europe.

student financial help center