Semir Osmanagić: Najvrijedniji dokument drevnog Egipta

Napisao  Pročitano 2907 puta

Najvrijedniji dokument antičkog Egipta ne nalazi se u atraktivnom Nacionalnom muzeju u Kairu. Niti u raskošnim muzejima u Londonu, Parizu, St. Peterburgu ili Čikagu koje krase bogate zbirke artifakata iz faraonskog Egipta.



Najobimnija kolekcija četiri milenijuma egipatske kulture nalazi se u Torinu. A najvrijedniji pojedinačni dokument je “Torinska lista kraljeva” ili “Torinski kraljevski kanon”. Riječ je o oštećenom papirusu koji daje pregled svih egipatskih vladara.

Samo Kairo i Torino imaju velike muzeje u potpunosti posvećene egipatskom dobu. Za najveću kolekciju u Torinu zaslužan je diplomata i kolekcionar Bernardino Drovetti (1776.-1852.) kojeg je Napoleon postavio za francuskog vicekonzula u Egiptu 1802., te generalnog konzula 1821. Drovetti je godinama radio na formiranju kolekcije u Egiptu tokom 1820-ih godina da bi je ponudio na aukciji potencijalnim europskim kupcima. Najveću zbirku kupuje francuska vlada 1823. i kolekcija završava u Torinu, tada dijelu Francuske. U nekoliko daljnjih kupovina vrijednih artifakata iz Egipta, Torino postaje meka za ostatke egipatske kulture koji su smješteni u impresivni jezuitski arhitektonski kompleks u centru grada gdje je ostao i do danas.

FOTOGRAFIJE MOŽETE POGLEDATI OVDJE

Tokom moje prethodne dvije posjete Egipatskom muzeju u Torinu, prije dvadeset i prije dvanaest godina, naglasak posjeta je bio na najvećoj kolekciji mumija u svijetu. Međutim, posjet u maju 2017. imao je naglasak na Torinsku listu kraljeva.

Drovetti je do ovog papirusa, dugačkog 1,7 metara i širokog 0,41 metara, došao 1818. u Luxoru (najvjerovatnije iz jedne od grobnica), spakovao ga i poslao 1820. za Torino. Tokom putovanja, papirus je oštećen i 50 posto teksta je, nažalost, uništeno.

Kronologija egipatskih vladara intrigira istraživače širom svijeta. Postoji nekoliko historijskih dokumenata na osnovu kojih je ovaj redoslijed napravljen. Među njima se ističe devet dokumenata:

- “Denov pečat” (faraon Prve dinastije, koji je izlistao sve faraone Prve dinastije od Narmera do sebe)

- “Palermov kamen”, iz Pete dinastije, koji je izlistao dotadašnje faraone pet dinastija, međutim kamen je razbijen tako da je lista nekompletna

- “Kraljeva lista iz Gize”, nastala tokom Šeste dinastije, selektivna

- “Kraljeva lista iz Karnaka:, (XVIII dinastija), vrlo selektivna

- “Kraljeva lista iz Abidosa”, (XIX dinastija), nedostaju faraoni Prvog međuperioda

- “Kraljeva lista iz Sakare:, (nedostaju faraoni Prve dinastije)

- “Manetova lista:, (Grčki period), original je izgubljen, prijevodi imaju neprecizne dodatke

Međutim, sve ove liste se smatraju dodatnim u odnosu na najobimniju i sistematski napravljenu “Torinsku listu kraljeva” za vrijeme faraona Ramzesa II (XIX dinastija), što je trinaesto stoljeće prije nove ere. Samo ova lista u Torinu daje imena faraona i godine (često i mjesece i dane) vladanja. Ostale liste se mogu koristiti za poređenje i provjeru. Primjera radi, pojedine liste nisu uključivale (mrske) strane vladare (nubijske, libijske, mezopotamijske), pojedine nisu uključivale vladare drugačijih religijskh nazora i slično. U tom kontekstu, Torinska lista je objektivna i neutralna. Pretpostavlja se da je neoštećena sadržavala 300 imena vladara.

Nažalost, početak i kraj liste su izgubljeni, a pojedina imena teško oštećena. Papirus je podijeljen na jedanaest kolona. U prvoj koloni se nalaze bogovi starog Egipta. U drugoj koloni se nalaze polubogovi i mitski kraljevi starog Egipta. U trećoj koloni su sinovi bogova (Prva i Druga dinastija). U četvrtoj i svim daljnjim sinovi bogova (od Druge do Pete dinastije), odnosno smrtni vladari.

I sada dolazimo do razloga mog interesa za ovaj dokument.

Liste faraona su pravljene da bi vladari mogli pokazati (i dokazati) da direktno potiču od bogova (s malim “b”) i da im veza ide do samog Horusa. Dakle, sinovi bogova ili faraoni su reinkarnacija Horusa na Zemlji, a nakon smrti bi se identificirali s Ozirisom. Ova lista odlazi u doba kada su Egiptom vladali bogovi, koji su “došli sa neba”.

Na samom kraju liste, u posljednje dvije linije, kao rezime čitavog dokumenta stoji:

“Poštovani Shemsu-Hor – 13.420 godina. Vladavina prije Shemsu-Hora – 23.200 godina. Ukupno 36.320 godina.”

I premda veći dio prve i druge kolone nedostaje, očigledno je da je postojao zapis o prvim vladarima na egipatskom tlu, koji su vladali znatno duže nego ljudski smrtnici. Paralelu možemo povući sa Sumerskom listom kraljeva. U periodu prije više od 30.000 godina, sumerski su kraljevi vladali u prosjeku po hiljadu godina. Takav slučaj bio je, bez sumnje, i u Egiptu.

Naravno, Egipat je tada izgledao drugačije, Umjesto današnje pustinje, sjever Afrike je bio zelen s plodnom zemljom i ugodnom klimom. Stoga su bogovi s razlogom izabrali Egipat za svoj dom.

Kritike pojedinih historičara da doba “bogova” treba zanemariti te računati vrijeme egipatskih vladara samo od faraona-prvog smrtnika, sina bogova, faraona Menesa, su neobjektivne i nenaučne. Ako se slažemo sa svim smrtnim vladarima, zašto bi odbacivali besmrtne? Zašto bi postojala takva selekcija u nauci? Da uzimamo ono što nam odgovara i što se uklapa u naše viđenje svijeta, a da zanemarujemo ono što odudara od naših nazora?

Torinska lista kraljeva jasno pokazuje da je postojalo devet dinastija koje odgovaraju predinastijskom periodu faraona. Među njima su “Vladari Memfisa”,
Vladari Sjevera”, i napokon Shemsu Hor (sljedbenici Horusa) koji su vladali Egiptom do pojave Menesa, prvog smrtnog faraona Egipta.

Prema rimskom historičaru Euzebijusu od Cezareje, dinastija bogova je vladala Egiptom 13.900 godina. Prvi je bio bog Vulkan (donio je vatru ljudima), zatim Sosis, Isis i Oziris, zatim Ozirosov brat Tajfun i na koncu Horus, sin Isisa i Ozirisa.

Nakon njih su došli polubogovi s vladavinom od 11.025 godina. To je ukupno 24.925 godina. Oko 3.000 godine p.n.e. prvi ljudski faraoni preuzimaju vladavinu Egiptom.

Najznačajniji egipatski sveštenik i historičar bio je Meneto (III stoljeće prije n.e.) tokom vladavine Ptolomeja Prvog i Ptolomeja Drugog. U svom čuvenom radu “Historija Egipta” (“Aegyptiaca”), Meneto također govori o eri bogova i polubogova. Ustanovio je četiri dinastije prije Menesa, dvije dinastija bogova, jednu polubogova, a jednu prelaznu dinastiju.

Prve dvije dinastije sastojala sunse od sedam ključnih bogova: Ptah, Ra, Shu, Geb, Osiris, Set i Horus i oni  su vladali Egiptom u periodu od 12.300 godina. Nakon njih dolazi treća dinastija koju predvodi Toth i koja se sastojala od 12 “božanskih faraona”. Oni vladaju zemljom više od 1.500 godina. Njih smjenjuje 30 polubogova u četvrtoj dinastiji, koji se često pominju kao sljedbenici Horusa. Njihov simbol bio je soko, a period vladavine 6.000 godina.

Nakon vladavine ovih nezemaljskih bića, u Egiptu nastaje kaos. Napokon, faraon Menes, uvodi red i ujedinjuje zemlje drevnog Egipta.

Na torinskom papirusu u prvoj koloni su bogovi drevne zemlje na rijeci Nil. U drugoj koloni, u redovima od prvog do desetog su polubogovi, ili kako ih jos neki zovu “duhovi” i “mitski kraljevi”. I na tom dijelu papirusa mi se pogled zadržava najviše. Upravo su ove dvije kolone i najviše oštećene. Prije dvije godine iz Muzeja je stigla obavjest da su pronađeni oštećeni dijelovi papirusa i da je u toku njihovo identificiranje. Nadajmo se da ćemo dobiti nove potvrde o najstarijem periodu.

Pokušavam za trenutak dohvatiti to izgubljeno doba, iz vremena prije vremena. Zatvaram oči.

MEDITACIJA

Niži sveštenik je pisao po uputama vrhovnog sveštenika na ovom papirusu. Koristili su druge dokumente kao osnovu. Bogovi su postojali. To je bila drugačija era, s letjelicama. Bogovi su vladali ljudima.

***

Posjetioci Muzeja me vraćaju u stvarnost. Maj 2017. Zbog brojnosti artifakata, nekoliko nivoa Muzeja, rijetki odvoje više vremena da posvete “Torrinskoj listi kraljeva”.

Listi kojoj će se vratiti moderni i neopterećeni istraživači i zauvijek promjeniti dogme egiptologa.

student financial help center