Dražen Radaković: 'Godine rada na terapijama regresivne hipnoze bile su poriv za pisanje'

Napisao  Pročitano 6907 puta

Razgovor s hipnoterapeutom i profesorom Draženom Radakovićem odrađen je povodom promocije njegove nove knjige 'Život između smrti i ponovnog rođenja' u izdanju Profila. Sve o terapiji regresivnom hipnozom i drugim zanimljivim aspektima pročitajte u ovom intervjuu s autorom ranije uspješnice 'Hipnoza - za svakodnevnu primjenu'.



RATKO MARTINOVIĆ: Nakon vrlo dobre knjige 'Hipnoza' upravo ste objavili 'Život između smrti i ponovnog rođenja'. Ovo je nedvojbeno pravo iznenađenje u domaćem nakladničkom svijetu i odlučili ste se za hrabar autorski potez. O čemu knjiga govori i odakle prvotna ideja za samo pisanje?

DRAŽEN RADAKOVIĆ: Odlučivši pisati knjigu na temu 'života između dviju fizičkih inkarnacija' osjećao sam samo poriv da taj dio materije s kojom radim na neki način podijelim s drugim ljudima kroz svoj rad, svoje primjere s kojima sam se susretao. Što sam više razmišljao i što sam dalje odmicao s materijalom u ovoj knjizi, to mi se više razloga u glavi kristaliziralo da to učinim. Nekakva prvotna ideja da ljudi kroz primjere dobiju dojam i pravu sliku o mom radu u našoj kulturi, s našim ljudima, širila se pišući i u meni samom dobivala sve više razloga za dijeljenje te ideje sa širim krugom ljudi. Knjiga govori o prošlim životima u manjoj mjeri i još puno više o životu između smrti i ponovnog rođenja kao što i sam naslov kaže. Razloga zbog kojih sam se odlučio pisati o knjizi je nekoliko, a izdvojit ću neke:

1. Sama ideja da nismo jedino tjelesna bića i da s trenutkom smrti ne prestaje naše cjelokupno postojanje (meni i nekolicini znana desetljećima) vrijedna je, ako ništa drugo, da netko postane svjestan toga.

2. Oni koji to znaju ili vjeruju u to od prije (bolje rečeno 'jednostavno znaju') kroz primjere koje navodim bolje će razumjeti 'zakon karme', tj. uzročno-posljedičnu vezu.

3. Upoznavši načelo uzročno-posljedičnih odnosa i ponašanja, ljudi će biti barem oprezniji u vezi s onim što rade sebi i drugima, kao i općenito izborima koje donose u životu jer za svaku negativnu akciju znat će da moraju to otplatiti kad-tad ili oni ili njihovi potomci u trenutku kada bi to najmanje htjeli. Nema druge i točka.

4. Mnogi ljudi imaju pogrešnu pretpostavku da se odlaskom u smrt konačno rješavaju 'svih tegoba, strahova...'. Istina je da dio koji nismo odradili u danom nam životu, noseći ga sa sobom u grob, moramo odraditi u sljedećem (vjerojatno čak i u težem obliku, kulturi i tijelu). Nema preskakanja lekcija u školi, pa ni u životu. Sve nas to čeka sasvim sigurno. Poruka ljudima koji sami žele na ovaj način okončati svoj život i igrati se Boga: Ne činite to nikada, pa ni tad. Cijena je previsoka.

5. S obzirom na to da se kroz inkarnacije rađamo u različitim tijelima, kulturama, rasama, nacijama, spolnim opredjeljenjima, nikad ne osuđujte bilo kakvu različitost jer ima onaj koji to sudi. Postat ćete ono što najviše mrzite i to ćete morati odraditi baš u toj kulturi koju ste najviše mrzili, baš u toj rasi koju ste možda smatrali manje vrijednom, spolnoj orijentaciji koju ste možda prezirali i gnušali se...

6. Procedura odlaska iz tijela u 'duhovno carstvo' nešto je što nas sve čeka pa nije loše znati 'put' barem da se manje bojimo kada nam je vrijeme za to. Toplo svima želim da to bude što kasnije, ali ako nekad dođe i prije, i tada se događa s razlogom.

KNJIGU MOŽETE KUPITI U SVIM POSLOVNICAMA ALGORITAM-PROFIL-MOZAIK KNJIŽARA ILI PUTEM NARUDŽBE OVDJE

RATKO MARTINOVIĆ: Jedini ste psihoterapeut s certifikatom Instituta za hipnoterapiju i život između života Michaela Newtona. Kako izgleda školovanje na tom prestižnom institutu i što netko treba učiniti da bi došao u mogućnost školovanja?

DRAŽEN RADAKOVIĆ: S obzirom na to da imam certifikat LBL terapeuta (life between lives) mogu reći da je put do toga takav da morate proći najprije njihovu školu za hipnoterapiju, nakon izvjesnog vremena polagati ispita za temeljnu hipnoterapiju, poslije toga imate školu za PLR (past life regression) tj. samo prošloživotnu regresiju i nakon položenog ispita za prošloživotnu regresiju idete u obuku za LBL (life between lives) i šaljete radove, snimke, transkripte... i dobivate ako zadovoljite njihov kriterij i taj certifikat. LBL i PLR su odvojene i različite škole i naravno da biste radili živote između života morate prethodno savladati i prošle živote.

RATKO MARTINOVIĆ: Krugovi regresivnih hipnotizera različito gledaju na Newtonovu praksu. Neki smatraju kako je omogućio najkvalitetniji pristup fenomenu dok drugi osporavaju mogućnost odlaska u život između života. Kakva su Vaša iskustva s obzirom na višegodišnji praktični rad?

DRAŽEN RADAKOVIĆ: Ja u svojoj knjizi opisujem 20 uspješnih seansi LBL-a, a neki od klijenata nikada nisu čitali ništa o Newtonu niti nešto slično i nisu imali izvore na temelju kojih bi mogli sugerirati ili davati na neki drugi način naučene informacije. Pošto ne znam na koje krugove regresivnih hipnotizera mislite ne bih mogao puno reći o njima i njihovim sumnjama. Zaista ne znam što je tu sumnjivo. Nije to Michaelov osobni izum. Ja u knjizi pišem (u prvom dijelu) o istim stvarima koje se pojavljuju kroz povijest i kompariram ih kroz svoju praksu. Stil i način komunikacije je malo drugačiji, ali srž je ista već tisućama godina. Iste stvari imate i u Egipatskoj knjizi mrtvih, Tibetanskoj knjizi mrtvih…preko Steinera... pa sve do Newtona danas.

RATKO MARTINOVIĆ: Što NDE ('Iskustva blizu smrti') fenomen otkriva o prijelazu između stanja življenja i međustanja dva života? Dr. Raymond Moody odlično je obradio materiju i stvorio je plodno tlo za daljnja istraživanja...

DRAŽEN RADAKOVIĆ: Na ovu vašu konstataciju odgovorit ću usporedbom svoga rada, fenomenima s kojima se susrećem i onoga o čemu piše forenzički psihijatar Moody:

- NDE: tunelsko iskustvo – ŽIŽ: moguće i ne mora
- NDE: bića sazdana od svjetlosti – ŽIŽ: primarna skupina duša
- NDE: vrhovno biće sazdano od svjetlosti – ŽIŽ: osobni duhovni vodič
- NDE: retrospektiva života – ŽIŽ: zaslon s prikazima scena iz jednog ili više života
- NDE: uspon na nebo – ŽIŽ: moguće isto, ali i ne mora

Tunelsko iskustvo koje ljudi opisuju u NDE-u vrlo je slično onomu koje mi terapeuti koristimo za ulazak u prošli život ili koje klijenti (točnije njihove duše) spontano koriste nakon smrti u prošlom životu kada se penju, izlaze izvan tijela. Upravo zbog toga mislim da nije ni slučajno da se preko 'zamišljenog' tunela klijenta lako 'dođe' u prošli život. Meni je fascinantno kako slično, ili bolje rečeno identično ljudi u ŽIŽ seansi i oni koji su prošli NDE (namjerno koristim kraticu na engleskom jer je u hrvatskom jeziku i nema) opisuju 'bića sazdana od svjetlosti'. Mi ŽIŽ terapeuti kažemo da je to 'primarna skupina duša'. Ljudi koji su imali NDE govore o 'bićima sazdanim od svjetlosti', a ŽIŽ seansa otišla je korak dalje i vođenjem i svjesnim zadržavanjem klijenata u kontaktu s 'primarnom skupinom duša' analizirala je i dala sedam različitih razina razvoja duša koje klijent susreće. I same boje variraju od bijelih (nerazvijene duše), preko sivkastih, žutih, zelenih, plavih... do purpurne razine (najrazvijenije duše, najviše razine). Vrhovno biće sazdano od svjetlosti (NDE) ustvari je 'osobni duhovni vodič' (ŽIŽ) kojeg, u biti, svi mi imamo. Njegov je zadatak nakon smrti (očigledno neovisno o kojem se životu radi, prošlom ili kliničkoj smrti u sadašnjem) da nas odvede do sljedećih postaja sve do kraja duhovnog procesa. On nekada može uzeti lik (muški, ženski ili androgeni), a može se pojaviti kao kugla svjetlosti, ali neovisno o tome u kojem se obliku pojavi, ulijeva duši veliku sigurnost i povjerenje. Retrospektiva života (NDE) koju možemo naći u opisima ljudi koji su čak iskusili smrtnu opasnost, a i kod onih koji su doživjeli kliničku smrt, u ŽIŽ terapiji odigrava se kada osobni duhovni vodič vodi klijenta na mjesto za pregledavanje života. Prostorija nema standardiziran oblik i prilagođena je prethodnom životu i osobnosti individue, duše koja prolazi kroz 'proces'. Prikazuju se slajdovi kao na kino zaslonu s najinteresantnijim trenucima iz prethodnog ili više prethodnih života, najčešće naglašavajući trenutke koji su na neki način odredili sudbinu u smjeru koji se mogao izbjeći, s ciljem da se takve stvari, najčešće pogreške, više ne ponavljaju.

UKOLIKO ŽELITE PRISTUPITI REGRESOTERAPIJI ILI DOZNATI NEŠTO VIŠE TO MOŽETE UČINITI POSJETOM NA AUTOROVU WEB STRANICU OVDJE

RATKO MARTINOVIĆ: Pojmovi poput 'Vijeća staraca', 'duhovnog vodiča', 'primarnih skupina duša' nepoznati su široj javnosti, a temeljito se upotrebljavaju u Vašoj knjizi. Što oni označavaju i koji su ostali aspekti nužni za bolje razumijevanje kako života tako i međuperioda?

DRAŽEN RADAKOVIĆ: To su duhovna bića koja nas prate po prelasku u nematerijalnu stvarnost s tim da je osobni duhovni vodič sa svakim od nas i cijeli naš život, a ne samo poslije. Jedan dio ljudi ga osvijesti i koristi kao pomoć i u realnom životu. On je taj koji nas najčešće vodi do primarne skupine, ako je imamo ili ako nam pristup zbog opterećenosti karme njima nije onemogućen. Ako smo jako opteretili karmu možemo provesti izvjestan period u prostorijama za regemeraciju duše ili nečem sličnom dok ne isperemo dušu i ne prikupimo snagu. Vijeće Staraca je ono koje nam na temelju prethodne karme određuje 'kazne', uvjetno rečeno, i određuje uvjete sljedećeg boravka u zemaljskoj inkarnaciji (tijelo, roditelje, mjesto...) Bitno mi je da svatko zna da mu međuživot ovisi uvelike o načinu na koji živi i sam život prije toga. Okovi stvoreni na fizičkoj razini najbolje da se riješe na istoj tj. da se ne prenose u međuživot. Isto tako i dugovi stvoreni na fizičkoj razini moraju se podmiriti na istoj.  

RATKO MARTINOVIĆ: Kada se priča o dr. Newtonu, često se citira njegov stav da 'mogućnost da ljude opsjedne sotonsko biće dolazi ravno iz srednjovjekovnih sustava vjerovanja', te da se nije susretao s tzv. 'neprijateljskim' entitetima i opsjednućima. Koliko su takvi citati vjerodostojni i što Vi mislite o promišljanjima u tom smjeru?

DRAŽEN RADAKOVIĆ: Niti ja se nisam susretao s neprijateljskim entitetima. To su projekcije nas samih koje smo stvorili živeći na određen način i stvorivši sami sebi svoju sjenu koje se bojimo. I Lobsang Rampa, tibetanski lama piše o tim projekcijama koje je susretao u početku svojih OBE ('out of body experience') izlazaka iz tijela koje je morao sam u sebi razbiti da bi se riješio svojih 'sjena'.

RATKO MARTINOVIĆ: Sam pojam reinkarnacije na Zapadu se gotovo uvijek povezuje s istočnim religijama poput budizma. Postoje li neke kršćanske ili judaističke prakse o većem broju života, i ako da, zašto su 'utišane'?

DRAŽEN RADAKOVIĆ: Nauk o reinkarnaciji je priznavalo i rano kršćanstvo prije nego što ju je car Justinijan osudio 543. godine i odbacio zajedno s drugim učenjima deset godina kasnije na II. koncilu u Konstantinopolu. Car je to učinio tako što je učenje o reinkarnaciji proglasio 'anatemom protiv Origena'. Origen je živio od 185. do 254. godine, a sv. Jeronim ga opisuje kao najvećeg crkvenog učitelja nakon apostola. On tako kaže da 'svaka duša dolazi na svijet ojačana pobjedama ili oslabljena izgubljenim bitkama nekadašnjeg života'. Nakon mučenja i zatvaranja Origenov ugled trpi i nakon njegove smrti kada se vjerovanje u prošli život proglašava grijehom. Kršćani od tada prihvaćaju stav da je svaka duša posve nova duša stvorena da uđe u tijelo novorođenčeta. Na drugi dio vašeg pitanja zašto su utišane ovakve ideje mislim da je jasno i bez moga osobnog zaključka.

RATKO MARTINOVIĆ: Na promociji knjige ste usporedili regresivnu hipnozu i Ayahuascu. Kako sam igrom slučaja prošao oba načina psihoterapije, smatram da je regresija izuzetno dobra, no da je isto tako DMT kao psihosupstanca daleko bolji prozor u skriveni svijet svemira, života, smisla, kao i terapije u cjelini. Možete li obrazložiti svoj stav i isto tako reći što mislite o protivnicima regresivne hipnoze koji je osobno nisu probali?

DRAŽEN RADAKOVIĆ: Apsolutno poštujem vaš stav, ali iznijeti ću i svoj. Nekoliko riječi o 'prečicama' na stazi mudrosti ili u pronalaženju i istraživanju svojih prošlih života kako ih ja vidim. Vodeći svoje škole hipnoze jedan učenik mi je pričao o korištenju neke biljke za otvaranje trećeg oka. Moram priznati da sam uvijek skeptičan prema tim 'ćiribu-ćiriba' metodama, nekakvim prečicama do mudrosti i blagostanja. Ne vjerujem da prečice do blagostanja (materijalnog, emocionalnog ili fizičkog) uopće postoje. Annie Besant kaže da se time se ne stječu astralna osjetila, već se na nezdrav način stimuliraju fizički osjeti, čega je posljedica nenormalno povećanje osjetljivosti u astralnim centrima za koje su pričvršćeni. S obzirom na to da radim kao psihoterapeut i bavim se ne samo ovim oblikom terapije, na sličan način mogu usporediti i ostale promjene koje ljudi 'priželjkuju', a odnose se djelomično i na materiju koju obrađujem u ovoj knjizi. Ako mi npr. klijent koji živi u osjetilnim užicima (seksu, porocima...) dođe s problemom emocionalne praznine, dosade ili tuge jer ga je možda ostavila cura, rješavanje trenutačnog stanja neće mu biti dugoročno dovoljno ako zadrži isti obrazac ponašanja i istu strukturu osobnosti koja ga je dovela do toga. Mogu mu pomoći da se trenutačno riješi lošeg stanja, ali ako ne 'promijeni životnu politiku', nailazit će na iste teškoće dok 'ne nauči lekciju'. Na taj način se svakako može steći religiozno iskustvo, ali po meni krajnji cilj je duhovnost, a ne pojedinačno iskustvo ispred duhovnosti. Isto kao što bi svrha odgoja i obrazovanja trebala biti brušenje karaktera, a ne pojedinačno, fragmentarno znanje. Svako iskustvo se mora gledati u širem kontekstu učenja. Seksualnost je isto moćnija ako se gleda u širem kontekstu ljubavi nego ako je tretiramo kao zasebnu znanost. Ne isključujem da možda postoje neke tvari da pripomognu kao što je koristio Carlos Castaneda, ali samo budala može misliti da je on svoja astralna osjetila otvorio samo pomoći tih tvari. Neki su cijeli njegov opus doživjeli kroz korištenje tih tvari i okarakterizirali njegov put poput ovisničkog što je potpuno pogrešno. Pročitao sam vaše tekstove na temu ovog pitanja i jako lijepo ste prezentirali materiju i svoja iskustva i zaista poštujem da stavovi i putevi mogu (i moraju) biti različiti kao što u možda moj i vaš.

RATKO MARTINOVIĆ: Vrlo ste produktivan autor u posljednje vrijeme. Možemo li očekivati neke nove naslove iz Vašeg pera nakon što prođe promocija posljednje knjige?

DRAŽEN RADAKOVIĆ: Hvala za kompliment u vezi produktivnosti. Ova knjiga je tek izašla, a pošto ste i sam autor znate da je najbolji zov stvaranja kad nam život servira temu i materiju iz čijeg bunara vadimo i izvlačimo nove inspiracije.

student financial help center