Dr.sc. Srećko Sladoljev: 'Nisam protiv cjepiva i cijepljenja, protiv sam pogrešnog načina njihove primjene'

Napisao  Pročitano 5348 puta

Većina ljudi zna razliku između dobra i zla, no rijetko će tko ukazati na zlo ako je pri tome svjestan da ugrožava vlastitu karijeru, reputaciju, svoje zdravlje i cjelokupni život. Jedan od onih koji ne šuti i kojem je njegov poziv zaštite zdravlja važniji od profita je i hrvatski akademik dr. sc. Srećko Sladoljev.

 

 

Ukazavši na aferu sa spornim cjepivima protiv gripe, doživio je brojne napade i prijave, kao i suspenzije. Nažalost, platio je i svojim zdravljem, silni napor vikanja i ukazivanja na kriminal je urodio plodom, afera je izišla u javnost, no pritisak, napadi i stres su potresli tijelo. Dr. sc. Sladoljev nije posustao, vratio se iz mrtvih i to doslovno.

 

Na kraju, kao i svaki pravi borac, doživio je i satisfakciju, mada ne u okvirima svoje države – pozvan je u Bruxelles radi sudjelovanja u izradi nacrta EU Direktive o zviždačima. Povodom Dana antikorupcije, 17.11.2016. godine u Europskom je parlamentu održana Konferencija na temu: "Ljudska prava i zviždanje – pravna zaštita  žrtava", gdje je govor održao i dr. sc. Sladoljev o razotkrivanju afere manipulacija sa cjepivima, s temom "Dossier 'svinjska' gripa: sto dana prije istrage Vijeća Europe".  Osim toga, nedavno je pozvan u Beograd, na premijeru dokumentarnog filma “Medalja glasnih” (The Medal of the Loud), koji je iniciran i financiran sredstvima EU, a u čijem je snimanju, uz još neke osobe iz regije, i sam sudjelovao.

 

Svoju reputaciju zviždača u Imunološkom zavodu je tako izvan Hrvatske predstavio i riječima: "Govoreći u dokumentarcu o najvećoj blamaži globalnog zdravstva, 'iz' Imunološkog zavoda, a ne 'o' Imunološkom zavodu, tvrtku sam predstavio kao subjekt javnog zdravstva koji se usprotivio profitu kao mjerilu vrijednosti u farmaceutskom poslu". Cilj ovog projekta Regionalne antikorupcijske inicijative je podizanje svijesti o zviždačima u jugoistočnoj Evropi, o važnosti čina osoba koje prijavljuju korupciju kao i zaštiti tih osoba, te sveukupno, isticanje prednosti ovakvog načina borbe protiv korupcije.

 

No, u našoj državi o tome ni traga ni glasa, pa u razgovoru s dr. sc. Sladoljevom, na misao kako je nevjerojatno da domaći mediji uopće nisu pisali o ovim važnim događajima, on odgovara: "Čini se da se usamljenoj (i uzaludnoj) borbi pojedinaca protiv korupcije u hrvatskom društvu (koja je hrvatsko društvo izjela do neprepoznatljivosti) više pažnje posvećuje izvan Hrvatske. Usuđujem se reći da je u nas čak i "zatajena" informacija da sam u Bruxelless službeno pozvan od strane Radne skupine Europske komisije koja je zadužena za izradu pravnog okvira zaštite prijavitelja korupcije u EU(!). Pozvan sam kao "živi svjedok", prijavitelj korupcije u jednom od najpoznatijih slučajeva korupcije u EU."

 

Pravednost i ispravnost – osobine nepoželjne za društvo

 

Sudbina borca za pravdu je očito nasljedna, naime, dr. Sladoljev dolazi iz obitelji čiji su pripadnici često trpjeli zbog svoje ispravnosti.Šikaniranje zbog neodustajanja od istine i pravde proteže se i na druge članove obitelji, a nije mimoišlo ni njega. Nakon završetka profesionalnog usavršavanja, 1983. godine se zapošljava na Imunološkom zavodu gdje se trudi da ovaj zavod napravi tehnološki iskorak, usvajanjem tehnologije limfocitnih hibridoma, kako bi mogao uhvatiti korak sa svjetskim trendovima. Iako je tehnologija uvedena u rekordnom roku i proizveden niz komercijalno zanimljivih hibridoma, upravljačke strukture Imunološkog zavoda ponašale su se nezainteresirano. Stvari su lagano krenule nizbrdo, usprkos zalaganju njega i par hrabrih pojedinaca. 1990-tih započinju potkradanja te stručne i imovinske devastacije Imunološkog zavoda, što je sve iznio dr. sc. Sladoljev u svojem intervjuu 2009. godine, što ga je skupo koštalo.

 

Na dan kada je intervju dospio u javnost, gdje je upozoravao Vladu na kriminal, dobio je izvanredni otkaz i fizički mu je blokiran pristup zavodu. U obrazloženju za otkaz navedeno je da je odao poslovnu tajnu o kupoprodajnom ugovoru za cjepivo protiv pandemijske "svinjske" gripe, iako on uopće nije bio izvor informacija, što je naknadno i utvrđeno u sudskom postupku. Nakon što je dobio spor, vraćen je 2012. na radno mjesto, no teror se nastavio, do te mjere da je čak i sa svojim znanjem i titulom postavljen za perača farmaceutskih stakala. Sveukupno je doživio sedam upozorenja pred otkaz, prije nego mu je uručen izvanredni otkaz, a za to vrijeme se izmijenilo šest direktora koji su svi odlazili s otpremninama. Imunološki se zavod trenutno još bori s propadanjem i privatizacijom, a poseban problem predstavlja blago Zavoda - vlasništvo nad matičnim sojevima virusa za proizvodnju cjepiva s kojima raspolaže, od kojih su neka prema stavu Svjetske zdravstvene organizacije, najbolja na svijetu! Država očito ne želi shvatiti da je Imunološki zavod od strateške važnosti, jer ono što su oni u stanju proizvesti, ne proizvodi se nigdje u svijetu. Posebna je priča proizvodnja humanog interferona, kojeg je Zavod uspješno proizvodio i koji je pomogao mnogim ljudima u liječenju mnogih bolesti.

 

Na pitanje da pojasni učinkovitost interferona te zašto se tako izniman pripravak više ne proizvodi, dr. sc. Sladoljev odgovara: "Interferon je lijek u pravom smislu riječi. Radi se o signalnim molekulama koje upravljaju radom stotina gena o kojima ovisi funkcioniranje imunološkog sustava, ali i druge generativne, regenerativne i metaboličke (energetske) životne funkcije. Također „orkestriraju“ i rad drugih signalnih molekula koje su posrednik između okolišnih informacija – softvera i genetskog hardvera. One su biološki „jezik“ koji genom razumije. Sve stanice tijela, osim eritrocita, sposobne su odašiljati i primati interferonske signale. Ukoliko iz nekog razloga dođe do inhibicije interferonske komunikacije, idealna je terapija nadomjesnom terapijom prirodnim interferonima. On se na Imunološkom zavodu dobivao stimulacijom leukocita zdravih davatelja na gotovo isti način na koji nastaje i u organizmu. Kada sam 2009. g. udaljen s posla, bio sam voditelj proizvodnje prirodnog interferona. Proizvodnja je tada zaustavljena, ali se interferon nastavio finalizirati iz zaliha do kraja 2012., dakle kroz čitavo vrijeme moje suspenzije. Neposredno prije nego što sam sudskom odlukom vraćen na posao, odjel je ukinut odlukom tadašnjeg direktora, „protrčka“ ministra zdravstva i pomoćnika ministra prometa, inženjera prometa Darka Dvornika. To je učinio da se ne bih imao gdje vratiti. Uslijedile su dvije godine mobinga pod dirigentskom palicom HNS-ovog samoproglašenog „grobara Imunološkog zavoda“, inspektora rada Davorina Gajnika koji je imao poslovne „vizije“ i za mene i Imunološki zavod. Ja da radim u praoni, a Zavod da ostane bez radnih dozvola."

 

Pobuna protiv cjepiva

 

Dr. sc. Sladoljev se jedini u Hrvatskoj, kao član regulatornog tijela proizvođača ili distributera cjepiva, i prvi u svijetu usprotivio narudžbi cjepiva protiv svinjske gripe od tvrtke Novartis, koje je naručilo Ministarstvo zdravstva. Kaže da je jednostavno morao, on tako odgovorno shvaća svoj posao, ali osjećao je i moralnu odgovornost i prema zdravlju ljudi, i to ne samo stanovnika Hrvatske, jer je cjepivo preko Imunološkog zavoda naručeno i za Bosnu, Srbiju, Kosovo, Albaniju, Makedoniju, Grčku. Smatrao je suludim naručiti cjepiva vrijednosti čak 330 milijuna kuna za izmišljenu pandemiju, a koje je i upitne kakvoće. Kada krene po zlu, odgovornost za to ne bi snosio proizvođač već Imunološki zavod. O ovome je obavijestio i ministarstvo zdravlja, ravnatelja HZZOa i neke saborske zastupnike, no odgovor nije dobio. Najnevjerojatnije od svega je to što sporne ugovore koji su donijeli ogromne gubitke nije nitko vidio, ni nadzorni odbor, ni ministar, ni najodgovornija osoba u Agenciji za lijekove zadužena za njegovu registraciju. Boreći se za pravedni sustav, spašavanje državnog novca i samog Zavoda, paralelno se brinuo i o zdravlju svih potencijalnih korisnika cjepiva, naglašavajući stalno da nisu sigurna i da mogu dovesti do ozbiljnih nuspojava te da će prekomjerna masovna potrošnja cjepiva dovesti do povećanja autoimunih bolesti. Ako bolje razmislimo, pa tko se bolje razumije u cjepiva od imunologa i to onog koji je specijalizirao  imunološke reakcije na cjepiva?

 

Kada takva osoba sama kaže da cjepiva nisu potencijalno opasna već su sigurno opasna, onda se zaista trebamo zamisliti. Kaže da su takva cjepiva opasna zbog kombinacije snažnog imunostimulatora u cjepivu i prirode samoga virusa, H1N1, koji je izrazito imunogeničan, odnosno ima sposobnost stvaranja stanične imunološke reakcije. Kada takvo cjepivo prima zdrav organizam koji bi inače sasvim prirodno pobijedio virus, dokazano će doći razvoja opasnih autoimunih bolesti, koje se neće vidjeti odmah, već s odmakom od nekoliko godina, a na početku će napredovati vrlo polako. Radi se o bolestima poput multiple skleroze, reumatoidnog atritisa ili ALS-a. Istaknuo je jedno istraživanje koje je pokazalo da su bivši američki vojnici, koji su ratovali u zaljevskom ratu i koji su bili cijepljeni sa cjepivom s takvim imunostimulatorom, čak 200 posto imali veće oboljevanje od ALS-a u odnosu na prosjek. Kao stručnjak, on se zalaže za sigurnija cjepiva, ne samo svojim sastavom, već i načinom na koji će se primjenjivati. Smatra da se trebaju unositi prirodnim putem kojim su živa bića i inače izložena virusima i bakterijama, a to je putem usta ili disanjem. Jednostavno, organizam je tako imunološki složen, i suludo je zaobilaziti njegovu prirodnu barijeru i provocirati da napadne sam sebe.

 

"Cjepiva u injekcijama zdravstveno su divljaštvo i to će medicinska znanost kad – tad priznati." ističe dr. sc. Sladoljev te dodaje: "Nisam protivnik cjepiva i cijepljenja. Protivnik sam pogrešnog načina njihove primjene. Sve sam objasnio u brojnim intervjuima. Nitko iz „službene medicine“ nije osporio moje stavove protuargumentima. Nema ih. Umjetno poticanje imuniteta mora oponašati način kojim imunitet stičemo prirodno. Cjepivo u igli, umjetno stvoreni depo s imunoprovocirajućim materijalom u tkivu koji se tjednima pa i mjesecima otpušta u tijelu sliči situaciji kada slon šeta staklarnom. Ne da sam uvjeren, nego ja „znam“ da su cjepiva u igli odgovorna za golemi porast opakih bolesti s autoimunim „potpisom“ u posljednjih šezdesetak godina. One su neizlječive, snižavaju kakvoću života i prate nas do smrti." Buni se i protiv obaveznog cijepljenja, smatrajući današnji broj cjepiva koja primaju djeca prekobrojnim, a osobito ga smetaju neutemeljene teze da su necijepljena djeca prijetnja cijepljenoj djeci. Pita se kako dijete koje nije cijepljeno može poništiti zaštitni učinak cjepiva kod cijepljenog djeteta. To jednostavno nema logike i nije znanstveno utemeljeno. 

 

Štiti li zakon zviždače ili korupciju?

 

Dr. sc. Sladoljev jesvojim istupomzadužio mnoge, kako zdravstveno tako i financijski, no osim zahvala pojedinaca i priznanja javnosti i nagrada nevladinih udruga, nije doživio nikakvu pozitivnu riječ, a kamoli nagradu od državne vlasti koja bi i te kako trebala biti sretna što je ukazano na veliki kriminal i gubitak novaca. O donošenju konkretnog zakona o zaštiti zviždača da i ne govorimo... No, kao što je spomenuto, jedini je predstavnik Hrvatske koji je pozvan da sudjeluje u izradi EU direktive o zviždačima. Konferencija je organizirana radi razmjene informacija zviždača iz zemalja članica EU, njihova su iskustva dragocjena kako bi se uskladili propisi i izradila Direktiva koja će štititi njihova prava i koja će biti sveobuhvatni okvir za Europsku uniju i njezine države članice. Treba napomenuti i da Hrvatska, iako potpisnica Strategije za borbu protiv korupcije u kojoj je obuhvaćena i zaštita zviždača, do sada na ovom polju nije učinila ništa, premda je dr. sc. Srećko Sladoljev, uz ostale, jedan od inicijatora i predlagatelja Zakona za zaštitu zviždača koji predložen još 2012. godine. Zviždači su, jednostavno, zakonom nezaštićeni i često su žrtve progona zbog ukazivanja na kriminal ili propusta u radu institucija. Upravo je zato održana ova konferencija kako bi okupljeni mogli iznijeti svoja iskustva i stajališta iz država iz kojih dolaze. Dr. sc. Sladoljev je govorio na temu "Dossier 'svinjska' gripa: sto dana prije istrage Vijeća Europe", a govor ovdje prenosimo u cijelosti:

 

"Posvećeno gosp. Draganu Hazleru, predsjedniku Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Dijaspori. Gosp. Hazler najveći je posvećenik istraživanjima za stvarne, a ne izmišljene zdravstvene koristi kojega sam imao čast upoznati. Ali još je veći kao čovjek. Sve je dao za druge. Tu je nadvisio sve.

 

Dame i gospodo, poštovani zastupnici i Europskom parlamentu,

 

moje ime je Srećko Sladoljev. Član sam Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Dijaspori i voditelj Odjela istraživanja i razvoja Imunološkog zavoda u Zagrebu, državne tvrtke sa 123 godišnjom tradicijom u proizvodnji imunobioloških pripravaka, jedne od najstarijih te vrste na svijetu. U „zlatnim vremenima“ bila je svjetski poznata po iskoracima u proizvodnji cjepiva, krvnih pripravaka i interferona. Tu su se obrazovali kadrovi iz „nesvrstanih zemalja“, oponenata tadašnjoj hladnoratovskoj podjeli svijeta. Neke pripravke za hemofiličare razvili smo prije USA. EU preporučuje svojim članicama da u segmentu krvnih pripravaka budu neovisne i samodostatne. Hrvatska je jedna od rijetkih zemalja koja ih ima.

 

Obrazovanjem sam molekulski biolog, doktor znanosti iz područja imunologije s praktičnim iskustvom u razvoju imunobioloških pripravaka. Posebno sam se bavio upravo cjepivima i cjepljenjem za posebne namjene (npr. hibridomsku tehnologiju) i komercijalne svrhe (dijagnostici i antitoksini). Kao stipendist Euroatoma imao sam priliku ovladati složenim tehnikama imunoinženjeringa koje omogućavaju proizvodnju specifičnih antiseruma u laboratorijskim uvjetima bez korištenja životinja, te ova znanja prenio u matičnu zemlju.

Izlaganje sam prigodno nazvao po istrazi koju je krajem 2009. g.  pokrenulo Vijeće Europe. Zadatak Komisije za zdravstvo na čelu s dr Wolfgangom Wodargom, bio je istražiti utemeljenost proglašenja pandemije „svinjske“ gripe i opravdanosti globalnog procjepljivanja stanovništva. Nakon istrage, Komisija je zaključila da je pandemija bila lažna i da se radi o najvećoj blamaži u povijesti zdravstva uopće. Dokazano je i podmićivanje službenika WHO-a (World Health Organization) od strane proizvođača cjepiva.

 

Tri mjeseca prije istrage, Imunološki zavod dobio je priliku zaključiti posao prodaje „svinjskog“ cjepiva u zemlje jugoistočne Europe, Srbiju, BIH, Makedoniju, Kosovo, Grčku, Albaniju i Hrvatsku u vrijednosti oko 50 mil. eura. O zaključenju posla trebao je odlučiti Nadzorni odbor (NO) čiji sam bio član. Funkciju su mi povjerili radnici tvrtke. Na sjednici NO u rujnu 2009. g., odbio sam dati suglasnost i faksom upozorio ministra zdravstva o razlozima – nedostacima cjepiva i općenito izrazio sumnju u postojanje pandemije. Slijedećeg dana s mojim glasom protiv, NO je ipak dao suglasnost za uvoz cjepiva, a ministarstvo se nije očitovalo na dopis. Dan kasnije tisak je objavio moj stav o „svinjskom“ cjepivu. Podatke im nisam dao ja. S objavom, trenutno mi je uručen otkaz (suspenzija) i naređeno da napustim tvrtku. Kada sam odbio, a zaštitari ignorirali naputak da me fizički udalje, pozvana je policija. Nakon izvida, policija je upozorila da je postupanje prema članu NO i predsjedniku Radničkog vijeća (RV) protuzakonito. Ipak, slijedećeg dana pristup mi je onemogućen po unajmljenim zaštitarima koji su u tri smjene dežurali pred ulazom i danonoćno obilazili poslovni objekt. Strah da uđem i iz ureda izuzmem kompromitirajuće dokumente bio je golem. Naime, u poslu s cjepivima između dviju državnih firmi, Imunološkog zavoda kao distributera i HZZOa, Hrvatskog zdravstvenog osiguranja kao kupca cjepiva,  jedna privatna tvrtka godinama je ubirala provizije i pri ulasku i pri izlasku cjepiva bez da je o tome službeno znao NO. Neslužbeno, vjerojatno su znali svi – osim mene. I na tu sam okolnost upozorio ministara i druge poslovne i političke subjekte, pa čak i saborske zastupnike. Izvlačenje javnog novca iz Imunološkog zavoda preko posla s cjepivima, ostalo je neotkriveno do trenutka kada su Isplate provizija privatniku dobile prioritet pred plaćama radnika!

 

Vijest o protivljenju člana NO Imunološkog zavoda uvozu pandemijskog cjepiva, preplavila je dnevne listove i Internet. Pozivan sam u radio i TV emisije, a građani, unatoč zastrašivanju u udarnim emisijama državne televizije, nisu se odazivali pozivima na cijepljenje. Urednici dnevnih listova obavijestili su me kako su usmeno upozoreni da ne rade intervjue sa mnom. Proglašen sam državnim neprijateljem. Protiv mene pokrenut je postupak pred Državnim odvjetništvom radi lišavanja slobode zbog uzbunjivanja javnosti uznemiravajućim i lažnim sadržajima. Moj „slučaj“ opisan je u biltenu UN-a zbog kršenja ljudskih prava. U zatvor nisam dospio jer se u međuvremenu prvo oglasila poljska ministrica zdravstva (koja je kasnije dobila priznanje EU), a nakon toga je krenula i istraga Vijeća Europe. Mobingirana mi je i supruga, koja također radi u tvrtki. Zaštitari su je potajice upozorili da im je zapovjeđeno bilježiti s kim i kada se sastaje! Kolege s posla su je izbjegavali iz straha da netko ne pomisli kako joj daju podršku! Na stanici gradskog prijevoza u perimetru tri metra ne bi bilo nikoga!

 

Što sam poručivao javnosti u trenutku kada se cijeli svijet “tresao” u strahu od “svinjske” gripe,  koji su raspirivali CNN i drugi globalni mediji? Predvidio sam 4 fenomena u opreci svemu što je predviđala “službena” medicina, a temeljio sam ih na posebnim, ali ipak dostupnim znanjima iz imunologije te iskustvima u istraživačkim i razvojnim poslovima koji su zahtijevali poznavanje imunologije, molekulske, a posebno signalne biologije.

 

Prvo, obzirom na genetiku i posljedični fenotipski “fingerprint”, zaključio sam da će “svinjski” virus biti lako prepoznatljiv imunološkom sustavu. Za razliku od CNN-a koji je predviđao ulični rat policije s narodom koji panično pokušava provaliti u apoteke i doći do “spasonosnog” cjepiva, u “svinjskom” virusu nisam vidio smrtonosni potencijal uopće! Tako je i bilo. Od “svinjske pandemije” u svijetu je umrlo manje od 200 ljudi, a izuzmu li se teški kronični bolesnici, oni na kemoterapijama, pothranjeni i sl., ne znam da li itko? Imunološki sustav lako će prepoznati i neutralizirati “različito”, posebno viruse – „Frankensteine“ poput „svinjskog“ virusa koji je udaljen od “standarda”. Što je virus “gori”, to je bolje. Problem je sa „sličnim“.

 

Drugo, predvidio sam da će glavna obrana biti tzv. stanična, a ne imunološka obrana. Sve stanice organizma (osim eritrocita), opremljene su mehanizmima kojima trenutno (!) nespecifično mogu imobilizirati viruse. Naše tijelo je armija od 50.000 milijardi stanica koje se međusobno informiraju signalima i zajednički brane! “Svinjski” virus je zbog izuzetne imunogeničnosti (različitosti) bio izraziti kandidat da se desi baš tako – bude lako prepoznat i trenutno aktivira moćne mehanizme obrane i sve prođe neprimjetno. To se i desilo. Iako se u Hrvatskoj cijepilo manje od  10 tisuća ljudi, virus je kroz populaciju prošao bez manifestacija masovnog pobola. Rijetki koji su oboljeli, došli su u smrtnu opasnost ne zbog virusa, već snažne imunološke reakcije protiv virusom zahvaćenih tkiva! Situacija se dramatično pogoršavala ako ih se pokušalo liječiti antivirusnim pripravcima, npr. Tamifluom, „spasonosnim“ lijekom protiv slične blamaže odranije – „ptičje“ gripe! Oboljelima se život doslovno spašavao pripravcima za potiskivanje imunološke reakcije (kortikosteroidi!) i to u količinama koje su i 20 puta premašivale maksimalne dnevne terapijske doze! Zbog izjave da su „životi zaraženih ugroženi Tamifluom“, žestoko sam napadnut od glasnogovornika farmacetskih kuća. Zašutili su kada se razotkrilo da je klinička slika baš takva. Dio liječnika htio je opažanja prijaviti WHOu, međutim nisu.

 

Treće. Iz razloga izrazite imunogeničnosti “svinjskog” virusa i cijepne formulacije koja je sadržavala pojačivač imunološkog odgovora (skvalen), predvidio sam da bi se kod dijela cijepljenih nakon izvjesnog vremena mogle razviti autoimune bolesti. Izričito sam upozorio na ALS. Ovu veoma tešku i veoma rijetku bolest, gotovo nepoznatu javnosti izabrao sam iz razloga što su cjepivom bili ugroženi upravo živčani završeci, a povećana pojavnost ALSa neće u javnosti proći nezapaženo! Ostale „moderne“ boleštine s autoimunim potpisom toliko su uobičajene da nitko i ne reagira na spomen npr. multiple skleroze. Prvi slučajevi ALS-a (u Hrvatskoj neki sa smrtnim ishodom) pojavili su se nekoliko mjeseci nakon cijepljenja, a 2 godine kasnije estradni umjetnici i vrhunski sportaši širom svijeta javno su se polijevali ledenom vodom da bi skrenuli pažnju javnosti na oboljele od ALSa! Malo tko je cijepljenje pandemijskim cjepivom još povezivao s „eksplozijom“ ALS-a. Regulatorna agencija Velike Britanije priznala je povezanost “svinjskog” cjepiva i ALSa.

 

I  četvrto. Predvidio sam da će populacija nakon kontakta sa “svinjskim” virusom steći otpornost na “obične” sezonske gripe. Zaista, te 2009/2010, sezonske gripe nije ni bilo, sezona 2010/2011 bila je najslabija u povijesti, a ona iduća još slabija od nje. Protutijela izolirana iz krvi ljudi koji su bili u kontaktu sa “svinjskim” virusom dokazano su unakrsno reagirala sa svim arhivskim virusima sezonskih gripa od pedesetih godina nadalje! To je bio dokaz univerzalne zaštite. U jednom intervjuu davno prije ovih dokaza, govorio sam o mogućem (vjerojatnom) “ljekovitom” učinku “svinjskog” virusa na stanovništvo. Govorio sam upravo o tome.

 

Da bih ukazao da govorim iz znanja i uvjerenja, u dva navrata sam se zarazio živim virusom iz sline oboljelog. Nisam obolio.

 

U lipnju 2010. dobio sam nepravomoćnu presudu u sudskom postupku za povratak na radno mjesto.  Stara uprava je smijenjena, a nova, ponovno politički  postavljena, ponudila mi je „ispod stola“ isplatu naknade štete za proživljene duševne boli koju nisam tražio. Uvjet je bio da se odreknem vjerodostojnosti rada u NO! Novac sam naravno odbio, pa se postupak nastavio do pravomoćnosti. U namjeri da me se diskreditira pred javnošću, pokušalo se svašta. Pretražili su mi računalo i Poreznoj upravi dostavili podatke o mojim uplatama struje i plina na adresama koje nisu moje. Na grub način pozvan sam na davanje iskaza „zbog utaje poreza“! Radilo se o usluzi starijim osobama, mojim poznanicima, kojima je bilo teško čekati u redu u banci, pa su mene zamolili da to za njih učinim preko Interneta! Državno odvjetništvo me je pozvalo dati iskaz na okolnosti korupcije. Osam sati sam davao iskaz potkrijepljen dokazima. Nisu poduzeli ništa. Samo su htjeli saznati koliko znam. Voditeljica tog ureda kasnije je smijenjena zbog sumnji na prikrivanje štetnih radnji.

 

Ovo je mali, ali značajniji djelić mog puta „zviždača“ u teškoj borbi s korupcijom u hrvatskom zdravstvu. Dvadeset godina radnici i dioničari tvrtke predlagali su me na najvažnije pozicije u tijelima tvrtke da bih štitio njihove interese. Preživio sam 7 upozorenja iz radnog odnosa prije izvanrednog otkaza. Preživi se možda jedno. Preživio sam sve. Na tamnoj strani, zbog štetnih radnji smijenjeno je 6 političkih direktora. Naravno, bez posljedica po njih. Oni su odlazili s otpremninama, a ja s priznanjima nevladinih organizacija (tri) za građansku hrabrost u borbi s korupcijom.

 

Na kraju bih htio istaći nešto važno. Iako smo mala zemlja, ponosimo se tradicijom u zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti. Dvije tisuće godina na nas nasrću vojske i vode se ratovi. S njima dolaze i bolesti. Suvremena historiografija otkrila je da je prvo klasično cijepljenja protiv boginja proveo naš liječnik, dr Ferdinand Hadvig 1791 g., a ne Edward Jenner koga se zbog toga slavi kao „oca imunologije“. O cijepljenju svoga stanovništva, Hrvatska vodi očevidnik od 1806. g. najprije u Kraljevskom Hrvatskom Dalmatinu. Sredinom 19. stoljeća naši zastupnici u parlamentu predložili su osnivanje državne ustanove za proizvodnju cjepiva. Za to su se založili na latinskom odbijajući govoriti njemačkim ili mađarskim jezikom! G. 1893. osnovan je Kraljevski zemaljski zavod za cjepiva, preteča današnjeg Imunološkog zavoda. Na tradiciji brige za zdravlje pučanstva, u Hrvatskoj je dvadesetih godina 20. stoljeća rođena ideja Svjetske zdravstvene organizacije (WHO). Prvi predsjednik WHOa bio je Hrvat, Andrija Štampar.

 

Zahvaljujem na pažnji."

 

Isplati li se zviždanje?

 

Nije tajna da je zdravlje dr. sc. Sladoljeva narušeno. Zanimalo nas je kako se bolest razvila i pripisuje li to stresu uzrokovanom borbom protiv korupcije, na što odgovara: "Da, otkriven mi je septički endokarditis par dana prije fizičkog kraja. Gledajući simptome, bolest je tinjala možda i dvije godine, a dijagnosticirana mi je tek u trećoj bolnici. Obzirom na fizičku kondiciju, nitko od prijatelja, posebno liječnika, nije vjerovao što me snašlo. Uzrok je u teškim i dugotrajnim mentalnim naporima. Stresu. Bakterije prodiru u organizam, to se događa, ali ih zdrav imunološki sustav u sekundi prepoznaje i eliminira. Kod stresa, imunološki sustav je oslabljen pa se bakterije zadrže dulje. Dovoljno je da se negdje prihvate i naprave mali ožiljak. To je idealno mjesto da se slijedeći put, baš tu iznova prihvate i naprave veći ožiljak. Problem nastaje kada tijelo sanirajući ozljedu maskira bakterije. Tada je imunološki sustav nemoćan. Često mjesto gdje se prihvaćaju bakterije su srčani zalistci. Kod mene je stradao aortalni zalistak."  

 

Dr. sc. Sladoljev sada radi kao voditelj Odjela za istraživanje i razvoj Imunološkog zavoda. Na upit o tome u kakvoj je situaciji Imunološki zavod danas i za što se on osobno zalaže, odgovara: "Tvrtka je po „političarima“ dovedena u bezizlaznu situaciju. Međutim, zbog Imunološkog zavoda su i „političari“ došli u „bezizlaznu“ situaciju. Ako nas zatvore, propasti će i oni. U Hrvatskoj su obično gospodarski subjekti taoci politike. Ovdje je obratno. Političari su postali taoci Imunološkog zavoda. Njihovom „utamničenju“ i sam sam dao mali obol kroz ideju Visia Croatice. Još uvijek nisam odustao od Imunološkog zavoda, strateške tvrtke u hrvatskom zdravstvu."

 

Zanimalo nas je i bi li, kada bi se povijest ponovila, ponovno postupio isto te osjeća li ikakvo zadovoljstvo učinjenim? Dr. sc. Sladoljev kaže: "Povijest se ponovila više puta u dvadesetak godina borbe s političkim lopovlukom u Imunološkom zavodu. Ja nisam odustao ni nakon sedam upozorenja iz radnog odnosa koji su prethodili izvanrednom otkazu. Inače se preživi tek jedno upozorenje, a ja sam preživio sve. Nisam se polakomio za novcem kada mi je nuđen da budem „drugačiji“. Ne osjećam zadovoljstvo, ali osjećam mir.", a kao zaključak ističe: "Sve što govorim i radim, činim bez skrivanja. Nemam od čega niti od koga. Radim za korist, a ne protiv ovog društva."

 

Uz ovu misao, koja daje puno povoda za razmišljanje, ne možemo se oteti dojmu da postoje ispravni i hrabri pojedinci, uporni borci protiv korupcije, kojima bi trebali, ako im se već ne pridružujemo, pružiti podršku i zahtijevati od onih koje smo izabrali kao svoje predstavnike da donesu zakone o njihovoj pravnoj zaštiti jer kao što kaže dr. sc. Sladoljev – zbog svih nas, a ne protiv nas.

 

Ovim putem se još jednom zahvaljujem dr.sc. Sladoljevu na suradnji! Razgovor je objavljen u 94. broju magazina Nexus, za prosinac 2016.

student financial help center